Piše: Stanko Radulović
Riječ turizam pojavljuje se prvi put 1811. godine, otprilike u ono vrijeme kada kreću i prvi začeci masovnog turizma.
Riječ turist i turizam sastoje se od riječi tour, koja je izvedena iz staroengleske riječi turian, starofrancuske torner, od latinskog tornare, što znači ”uključiti se u tok”. U suvremenom smislu, turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravaka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s tim boravkom nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost.
U današnje vrijeme, kada se turizam, ugostiteljstvo i industrija zabave često spominju kao pretjerani konzumerizam i kao negativna pojava, postavlja se pitanje koliko je to stvarno točno i opravdano, a koliko nužno i potrebno. Ako se vratimo na razmišljanja sjevernoameričkih Indijanaca onda dolazimo do teze da svatko treba zadovoljiti svoje nužne egzistencijalne potrebe i sve preko toga je čudno i neprirodno. Sigurno da u nekim osnovnim postulatima života to i je tako. Ali što je ono što čovječanstvo i čovjeka gura naprijed? Što je ono što današnjeg čovjeka tjera na dodatni angažman, trud i napredak? Bez pretjeranog konzumerizma nema čitave palete proizvoda i usluga koji svoju svrhu nemaju u pukom zadovoljenju osnovnih životnih potreba, dok s druge strane ljudi koji svu svoju energiju i trud doziraju samo radom koji zadovoljava samo najnužnije, u modernom društvu ne upotrebljavaju cjelokupne svoje kapacitete i ne daju svoj maksimum. Ljudi su bića koja samo maksimalnim zalaganjem i trudom postižu najviše i u tim trenucima prelaze na novu razinu. Najbolji primjer je sport – samo treniranjem na najvišem nivou postajete sve brži, jači i uspješniji. Nema pomaka bez muke, truda i znoja te dosezanja svojih krajnjih rubnih granica.
Ista je stvar i u poslovanju, samo najveća motivacija podiže na novu razinu, odnosno level. Bez dobre motivacije nema ni rezultata.
Ponuda proizvoda i usluga koji ne služe samo pukom zadovoljenju osnovnih životnih potreba enormno je velika. Možemo li samo zamisliti koliko bi se osiromašio BDP svih zemalja i koliko bi bilo manje radnih mjesta kada bi konzumirali samo ono što nam ostvaruje egzistencijalne potrebe?
Isto je i s turizmom. On kao takav nije egzistencijalna potreba pa bi se po nekim ranijim definicijama mogao čak smatrati luksuzom. U modernom društvu on to nije. Kao prvo jer je njegova osnovna funkcija odmor radnika i punjenje baterija za nastavak radne godine, dok je s druge strane on motivacija tim istim radnicima za još bolji i predaniji rad zahvaljujući kojemu će si takav odmor moći priuštiti. S treće strane turizam čini značajan prihod država koje se njime bave, kako direktno tako i indirektno, a s četvrte strane i kao zaključak pokušajte zamisliti Hrvatsku danas bez turizma.