U današnje vrijeme vrijednost većine stvari i usluga izražavamo u novcu. Kada nešto želimo kupiti, najprije ćemo provjeriti imamo li dovoljno novca za to i možemo li si tu stvar ili uslugu priuštiti. Također, kada želimo utvrditi koliko neka stvar vrijedi, tu vrijednost opet ćemo izraziti u novcu i reći da ona košta npr. stotinu kuna.
Najpoznatija teorija vezana uz svrhu novca je da je novac univerzalno sredstvo razmjene. Nekada je novac imao ekvivalente u zlatnim rezervama, dok se danas uči da je ekvivalent novcu ukupna vrijednost gospodarstva na čijem se području primjenjuje taj novac, odnosno određena valuta.
Ali, što je u stvari novac?
Novac je – sve ili ništa, ovisno o kutu gledanja.
Konzumerizam propagira teoriju po kojoj je novac sve i sve je bez novca ništa. Kada ga imamo, novac nudi bezbroj mogućnosti ulaganja, rekli bi pobornici konzumerizma, a nakon ulaganja postaje samo onaj proizvod ili usluga za koju smo ga zamijenili. Prema toj teoriji najbolje je nikada ne izvršiti razmjenu novca za proizvode ili usluge jer tada nam se izbor smanjuje s beskonačnosti na jednu odabranu opciju.
Druga je teorija koja kaže kako je novac sam po sebi bezvrijedan. Njegova stvarna tržišna vrijednost je gotovo ravna nuli, tj. vrijedi onoliko koliko vrijedi papir na kojemu je tiskan. Ukidanjem zlatne valute izuzetno je teško utvrditi čemu je on ekvivalent kada vrijednost pojedinog gospodarstva oscilira iz dana u dan ovisno o kretanjima na svjetskom tržištu i svim ostalim makroekonomskim čimbenicima i kada na kraju vlade pojedinih država same odlučuju da li će ga još tiskati ili ne.
Ovo je najbolje objasniti kroz stvarni primjer prodavača s tržnice. Naime, prilikom kupovine mandarina prodavač je kupcu rekao kako je novac samo papir i kako će tek ulaganjem tog novca u njegove mandarine kupac postati vlasnik nečeg stvarnog i opipljivog.
Je li prodavač u pravu?
Novac ne smije i ne može biti sam sebi svrha. On ima izrazito malu stvarnu vrijednost i kompulzivnim prikupljanjem možemo upasti u zamku Molierovog Škrtca, ali isto tako, ako nam služi kao sredstvo investiranja i razmjene, a ne kao najviše božanstvo, novac ima svoju svrhu i opravdanost postojanja.