U prethodnom smo blogu pisali o konceptu 
dvostranog promatranja te smo za kraj postavili sljedeću pitalicu:
Ako je ukupna imovina manja od zbroja ukupnih obveza i kapitala, razlog može biti (odaberite jedan odgovor):
- Imovina je izgubljena ili ukradena
- Knjigovođa je pogriješio
Točan je odgovor B – Knjigovođa je pogriješio jer kada se ispravno radi lijeva i desna strana bilance uvijek su jednake. Ta jednakost ništa ne govori o financijskom položaju poslovnog subjekta, ona uvijek postoji, čak i u slučaju kada su obveze veće od imovine.
Kada bismo koncept dvostranog promatranja napisali u obliku jednadžbe, on bi glasio: imovina = obveze + kapital i ta je jednadžba temelj cjelokupnog računovodstva. Ako pretpostavimo da je poduzeće imalo imovinu u iznosu od 20.000 kuna te obveze u iznosu od 18.000 kuna, njegov kapital iznosi 2.000 kuna (20.000 – 18.000 = 2.000).
Iznosi novca i ostale imovine u poduzeću mijenjaju se iz dana u dan, a bilanca prikazuje iznose na određeni dan i sastavlja se zaključivanjem poslovanja, najčešće na dan 31.12.20xx. godine.
Na koncept novčanog mjerenja prelazimo sljedećim primjerom:
Kada bi trgovina odjećom imala 2.000 kuna u novcu, 100 komada majica i 200 hlača, bi li bilo moguće načiniti zbroj i pronaći ukupnu imovinu prodavaonice iz ovih informacija? Odgovor je: NE.
Međutim, kada znamo da je cijena za 100 komada majica 10.000 kuna te da svake hlače po komadu koštaju 100 kuna (200 komada x 100 kuna = 20.000 kuna) tada je lako izračunati da vrijednost ukupne imovine trgovine iznosi 32.000 kuna (2.000 u novcu + 10.000 u majicama + 20.000 u hlačama).
Različite predmete možemo zbrajati samo ako su izraženi u istovrsnim jedinicama, odnosno u novcu. Oni se mogu zbrajati i na način da dobijemo broj komada, međutim u financijskom računovodstvu to nije upotrebljiv broj. Činjenice koje se pojavljuju u računovodstvenim izvještajima izražene su novčanim jedinicama – u RH moraju biti u kunama i to je koncept novčanog mjerenja. Dakle, koncept novčanog mjerenja zahtijeva da se računovodstveno mogu obuhvatiti samo one činjenice koje je moguće izraziti u novčanim iznosima. Ako se određene činjenice ne mogu izraziti u novčanom iznosu tada se one ne mogu niti prikazati u bilanci.
Većina ljudi vjeruje kako računovodstveni izvještaji prikazuju sve najvažnije činjenice koje netko treba znati o poduzeću, međutim, uzevši u obzir da takvi izvještaji sadrže samo one činjenice koje se mogu novčano izraziti, takvo je vjerovanje, na žalost, pogrešno. Dakle, koncept novčanog mjerenja u biti ograničava količinu ili vrste informacija o kojima je moguće izvještavati.