Pojavom poreza pojavilo se i pitanje s kojim pravom država uvodi poreznu obvezu, a od raznovrsnih teorija koje se bave tom problematikom, najpoznatije su: teorija sile, teorija cijene, teorija žrtve, teorija reprodukcije poreza, organska teorija i socijalistička teorija.
Teorija sile – prema ovoj teoriji porezi su obveza koju pojedinci , odnosno vladajući krugovi nameću poluslobodnim osobama te se tom obvezom manifestira podčinjenost. U literaturi se javlja i kao teorija jačega.
Teorija cijene – porezi su cijena za usluge koje država čini poreznim obveznicima.
Teorija žrtve – pokušava odgovoriti na pitanje koliki bi trebao biti iznos poreza. Najveći broj pristaša ove teorije zalaže se za to da bi porezni obveznici koji imaju više trebali platiti i veći iznos poreza, međutim ima i onih koji se zalažu za: 1) apsolutno jednaku žrtvu – svi bi trebali plaćati porez u istom iznosu, 2) proporcionalno jednaku žrtvu – svi bi trebali plaćati porez u istom postotku na svoju osnovicu i 3) minimalnu žrtvu – pri oporezivanju najprije treba oporezivati bogatije, zatim manje bogate, poslije njih osobe s još manjom ekonomskom snagom, sve dotle dok se ne prikupe potrebna sredstva za financiranje određenih potreba države.
Teorija reprodukcije poreza – opravdanje za plaćanje poreza nalazimo u trošenju novca prikupljenog oporezivanjem. taj novac treba utrošiti za izvršenje onih zadataka i mjera koje će donijeti povećanju nacionalnog dohotka, ali i dohotka poreznih obveznika.
Organska teorija – zajednički život i povezanost građana i države zahtijevaju izvršavanje određenih zadataka, a plaćanje poreza omogućava i osigurava da se taj zajednički život nastavi.
Socijalistička teorija – socijalisti uglavnom poreze smatraju nepotrebnima i zalažu se za njihovo ukidanje.